MISLIM... o Leptirićima

I tako... glas po glas, slovo po slovo, riječ po riječ i mi već lijepo pišemo i čitamo rečenice.

Razlike u brzini svladavanja vještina čitanja i pisanja postoje.To je normalno.
Nisu svi jednaki.Koliko njih, toliko razlika među njima.
Važno je da se kreće...Neki sporije, neki brže, neki lakše, neki teže...
Svaka aktivnost na satu učiteljici pruža mogućnost praćenja napretka( u tome i jest ljepota učiteljskog poziva).
A napredak ovisi o sposobnostima i zalaganju učenika.
I roditeljskoj pomoći da u tome uspiju.
Ne uspoređujmo ih s drugima, nego s njima samima.
Moramo ih naučiti misliti o svom učenju, uloženom trudu i napredovanju.
Kad to nauče, znat će cijeniti i svoj i tuđi rad. I uspjeh...
A to je zaista puno.

 S ljubavlju,
                učiteljica